“Junaci FESBove ulice”

Rukometaši FESB-a su sveučilišni pobjednici.

A što naše studente povezuje s poznatim nam romanom? Ljubav prema igralištu i to onom rukometnom. I doslovno, kao junaci poznatog nam romana “ratovali” su za boje fakulteta, ali i suprotstavili se osobnom izazovu, u sportskom smislu, “nemogućem”. Nekad vam neki sporedni životni trenutci donesu toliko potrebno samopouzdanje pa vam krene i na “drugom” planu.

Naravno, radi se o sportu, radi se o rukometu. A drugi plan neka bude sve ono za što treba dalje „ratovati“ do diplome. Sveučilišno prvenstvo u rukometu. Imamo dobre rukometaše na fakultetu. Javilo se njih 11 da će doći, naravno, još toliko je večer prije otkazalo. Ujutro, do početka polufinala samo 5 studenata na terenu…, ali odvažnih i hrabrih da krenu u mnogima izvjesnu utakmicu, s 2 igrača manje, ali ne i njima. Ne, nije PMF nikako loša ekipa, dapače. Naši momci su dali sve od  sebe, hrabro ulazeći u obrambene i napadače zadatke. Skupili smo sredinu, premještali opterećenje na strani lopte, ostavili krila i smanjili kut pri pokušaju s krila. Sredina “nije smjela proći”. U napadu, individualnom kvalitetom smo tražili gol ili isključenje. I tako, napad za napadom. Vidjeli smo da možemo, plan se odmah pokazao izvedivim. Ali, dramatično do kraja. Gol za gol, odvajanje, pa izjednačenje. Momci padaju s nogu, nedostaje zraka. Konačnih 14:13 sugerira, ali ne govori ništa. Trebalo je to vidjeti i doživjeti. Bravo za ekipu: Kuzma Vrgoč, Toni Brkan, Milivoj Kaštelančić, Luka Galić i Božo Penović.

Finale s boljim iz susreta Medicina – Ekonomski fakultet.

Svim sredstvima se moli za pomoć hrabroj petorici koji su spremni i finale tako odigrati. Krila su narasla, samopouzdanje veliko, ali čuda se rijetko dva puta događaju, znali smo to.  Medicina je pobijedila EF, pokriveni su na svim pozicijama. Ma samo im pogledajte igrački i logistički kadar na slikama. Zovemo, “molimo”, pišemo na svim kanalima i tražimo pomoć od bilo koga u grupi… Sva sreća, profesor u autu ima dva para svojih patika, dres i majice… Bernard dolazi s vježbi, Marko sa ispita za ljetni posao vatrogasca…, taman za klupsko križanje nekadašnjih članova iste ekipe. A neke smo kolege i probudili, no došli su… Ovaj put imamo i rezerve na klupi. Čvrsto i odvažno otvaramo utakmicu s prednošću, najvišom do 4 gola razlike, 7:3. Umor iz prethodne utakmice uzima danak, zarotiramo, malo stanemo odmoriti se i Medicina koristi sve šanse, a mi padamo, 7:7. Vraćamo se gol za golom, s jednim našim isključenjem Medicinari prelaze u vodstvo na dva razlike. Zovemo “time-out”, kratki dogovor, i idemo u opet čvrstu obranu uz pomoć 2 golmana, jednog na golu, drugog u igri. Izjednačujemo i imamo igrača više. Samo je tolerancija spasila igrača Medicine od crvenog kartona u prekršaju nad Vrgočem.  Opet gol za golom, da bi 90 sekundi prije kraja imali 2 gola prednosti. Malo se opustiš u napadu gubimo loptu i primamo gol u kontri. 45 sekunda do kraja, naša je lopta, pritišću nas po cijelom terenu i na 9m u nesigurnom pasu Medicinari se bace na loptu i krenu u kontru koju faulom zaustavljamo. Vrijeme ističe i ostaje im samo šut s 9m. Blokiramo i imamo se čemu radovati. Ponajviše jednoj prelijepoj sportskoj priči i ponosu na naše studente.

Junaci su! Malo je samo čestitati…, treba reći i hvala: Kuzma Vrgoč, Toni Brkan, Milivoj Kaštelančić, Luka Galić, Božo Penović, Marko Maleničić, Bernard Jerčić, Ivan Melvan, Nikola Vranjković, Andrija Buotić i Toni Perkušić (s kojim bi sve bilo “lakše” da je mogao igrati).

Ekipe je vodio prof. Ivan Granić uz pomoć svih sudionika.

P.S. Cijeloj priči je nedostajalo i izgledno finale naših cura, samo da su sve mogle doći. Vodile su, ali bez zamjena bilo je teško izdržati do kraja protiv Medicine, za finale na koje ne bi bile kompletne.

Ispiti su važniji. Bravo i cure: Elza Domić, Karmen Plazibat, Anđela Čuljak, Vinka Mimica, Lidija Đikić, Vlatka Panijan i Anđelika Vukas.