FESB je sveučilišni prvak u košarci!

I kao što smo prošlogodišnjom pobjedom vjerovali da ćemo sa novo upisanim studentima, košarkašima, pokušati ispričati još koju lijepu košarkašku priču, to se i dogodilo. Studenti FESBa, pobjedom u finalu protiv Kineziologije (78:71), su sveučilišni prvaci u košarci!

Igrali su: Luka Petrašić, Ivan Bilić, Ivan Brzica, Ivan Jukić, Emil Jelavić, Ante Tešija, Jozo Lučić, Josip Matijević, Marko Marinović, Ivan Melavan, Mateo Pravdić i Donat Zubčić, a ekipu je, u suradnji sa studentima, vodio prof. Ivan Granić. Ovaj lijepi košarkaški niz zaslužuje malo dužu priču, pročitajte!

Ove smo se godine nekako najlakše ekipirali, svi zainteresirani, znali smo da smo dobri i kvalitetni, najbolji u grupi, ali niti jednu utakmicu nismo lako dobili. Nervozni počeci i buđenja, tek u 3. ili 4. četvrtini utakmica, obilježili su naše utakmice u grupi. Pobijedili smo sve utakmice u grupi (PMF, Aspiru, Ekonomiju i Građevinu), da bi nas u polufinale čekala utakmica sa drugoplasiranim iz druge skupine, Pomorskim fakultetom. I naravno, opet „problemi“, dvije četvrtine Pomorci vode. Na vrijeme smo reagirali čvršćom i odgovornijom igrom, početkom 3. četvrtine, što je u konačnici dovelo do pobjede i 7. ili 8. finala Sveučilišne lige, za redom, protiv Kineziologije koji su se pojačali u odnosu na grupnu fazu natjecanja.

Svi spremni za utakmicu, a zamalo da nam je dolazak Premijera odgodi. Svaki novi tajming nije pasao nikome, neizvjesnost trajala kratko, jer tko zna kad ćemo se opet svi moći skupiti. Petak u 12:00 sati finale, u dvorani na Kampusu, laknulo nam je. Na zagrijavanju su svi, već pola sata prije početka. Nismo htjeli da nam se dogodi scenarij sa prošlih utakmica, da na početku ne budemo dovoljno u utakmici.

Utakmica za 3. mjesto je odigrana bez tehničkih problema. Slavili su Pomorci i finalistima prepustili teren za zagrijavanje. Iako oprezni sa zakucavanjima u zagrijavanju, Kineziolozi puknu obruč. Pomislili smo da će se sve odgoditi. idejom profesora Granića da sve prebacimo u drugu dvoranu Organizator se složio i krenuli smo u traženje terena, i gdje ćeš bolje i ljepše, nego u trofejnu dvoranu Žutih, mala dvorana na Gripama i finalna utakmica pomaknuta u 12:45 sati. Bilo je dovoljno vozila da se svi prebacimo na novo mjesto. I opet sve ispočetka.

Zagrijavanje i kratki dogovor… U utakmicu ulazimo puni želje, nije nas krenulo kako smo poželjeli. Kineziolozi vode, nekoliko prvih promašaja, ali zadovoljni smo stanjem na terenu. Međutim, ulazimo u utakmicu sa jednom dalekometnom tricom Bilića. Malo nervoze i manjak koncentracije doveo nas je do nekoliko izgubljenih lopti i nerealiziranih izglednih šutova. Međutim, nismo nezadovoljni, izborili smo nekoliko lopti pod košem i pogodili baš kad je trebalo. Utakmica je na iglama, još ne znamo da li oni prate naš ili mi njihov ritam. Na poluvremenu smo svi zadovoljni, osim malo žaljenja za propuštenim. Pozitivna atmosfera na terenu i na klupi. Ulaskom u drugo poluvrijeme situacija se okreće u našu korist. Svim izmjenama s klupe zadržali smo ritam utakmice u svoju korist.. Napravljene pogreške ispravljene su sa još više dobrih poteza. Svi su bili dobri, teško se svega sjetiti, ali pokušajmo…, Tešijine trice pri kraju prve i zadnje četvrtine za „predaju“ Kineziologa krajem utakmice, Jukićeve i Bilićeve trice kad god je trebalo, Bilićevi šutevi pred istek napada pa i sa 8-9 metara, Jukićevi šutevi iz vana s upečatljivim „run and gun“, opterećenje strane i upošljavanje pod košem, skokovi pod košem i realizacije Petrašića, obrambena uloga Brzice i realizacije pod košem, skokovi i obrane Lučića,.., 2 blokade i nekoliko skokova Matijevića; Melvanov, Jelavićev, Marinovićev, Pravdićev i Zubčićev ulazak zadržao je dobar i pozitivan tijek. Neki tek prvu godinu sa nama sakupljaju samopouzdanje i na ovaj način čuvaju dobru naviku bavljenja sportom. Jer, uz „ekipu“ se lakše brodi i fakultetskim obavezama.

 

Komentari nakon utakmice da je finale bilo dobro, odlično, i da je bilo gušt gledat, još nam više daje zadovoljstva i radosti, iako nam je četvrti put za redom.